Saxon - War for Light has begun!
02.09.2007., nedjelja
...
|
a.s. dalje će se nastaviti pisanje u trećem licu a ne u prvom licu. kamen je isprve izgledao kao bilo koji drugi kamen. bio je zelene boje, presijavajući se na plavo, kao da je bio tirkizan. rubovi su mu bili oštri, toliko oštri da se to čak i vidjelo prema odjsajima Sunčeva svjetla na kamenu koji bivaju oštro presječeni na rubovima kamena. bio je velik poput čitave Senkijeve šake, doista velik a uto i proziran. -nikad nisam vidio takvo što u našem kraju - zbunjeno je rekao Senki, - misliš li da je došlo zajedno s onim što je sinoć bilo, što smo vidjeli na nebu? - upitao je još zbunjenije. - ne znam, ali mi nešto govori da to ne pripada ovome gdje se trenutno nalazimo. ajd, ponesi to sa sobom pa ćemo to pogledati večeras prije straže. ostatak dana su proveli noseći kamenje koje bi stavili u dno visoke ograde kako bi bila što čvršća i rušeći drveće koje bi dalo na visini ograde a i za izradu što više strijela. nešto uoči zalaska sunca, Senki i Edoc su došli na vrh ulaza u selo koje je već bilo dobro opasano ogradom. izgledalo je poput primitivne utvrde. ali, u to vrijeme još nitko nije ni pokušao takvo što pa su bili u ogromnoj prednosti pred napadačima. sunce je bilo vatreno narančaste boje i polako je zalazilo na krajnjem zapadu, tonući u beskraj iza horizonta, čekajući da vlast preuzme mjesec čije su se crte vidjele već neko vrijeme toga dana. gledajući tako u zalazak sunca, razmišljali su o napadu na njihovo selo, ali s uma nikako nisu mogli smetnuti onaj kamen koji je još uvijek bio kod Senkija. od prvog trenutka ih je nekakav čudan osjećaj prožeo čim su ga dodirnuli. pala je noć, a kamen je gotovo svjetlucao, nekom jako blagom svjetlošću, gotovo neprimjetno. zapravo, toliko neprimjetno da su ju vidjeli tek kad bi se jako približili kamenu. Edoc je uzeo kamen k sebi i počeo ga promatrati. učinilo mu se nešto čudnim unutar njega i htio ga je još bliže pogledati. mali pomak neobične materije. - dolaze! - začulo se s njhove lijeve strane. |